Kada sam bio mali, mama me zvala andjele Sad andjeo jeca, jer ulice su ga zavele Pa kao pacov iz sahta skriven od ljudi Bezim u sebe kad vidim sta stvarnost nudi Ja sam taj plac iz grudi, osmeh u gradu spaljen Ja sam taj pramen duse na vrelom asfaltu ranjen Tu na betonu hramljem gde plocnici tuzno grme Svaki put umrem, kume, ljubav kad mi odglume Devet zivota malo je, umro sam vise puta Lice purpurno krhko, telo mrtvo iznutra Gledam ljubav u ledja, nisam decko za primer Pogled prazan u plafon, ja sam samoci cimer Zivot je hladan kad ostanemo bez voljenih Pitas gde zivim? U ulici srca slomljenih Boze, cuvas li mlade zgrade kad sene bace Rodjen na drugoj strani, pa nemam ljubav za zace...!!!
Ove ulice ne pustaju me, a srce slomljeno je.... Moje srce je slomljeno.... Moje srce je slomljeno....
Misli su crne, pa hapse nas kad se dune Nebo gledam kroz maglu tih suza sto oci pune Puca slomljeno srce iz grudi slomljenog bica Probaj da cujes otkucaje parcica Svako parcence jeca kad suza od beton pljusne Poljubac boli kad ljubis pogresne usne Ovde normalan prsne pa rola te cudne pljuge Do juce zmurke, a danas smuge od tuge Dete sam bivse Juge, na ranama nosim so Dugo vec vezbam flo, na kolodvoru zoo Ucim da trpim bol, proslost ko fles me puca Skrivo se od pandura u mraku sobe bez sunca Bio klinac sto muca pa razredne ismejavao U skoli sam zabusavao, na kilogram zavrsavao Nocu kad nikog nema se set’o po gradu k’o sena U oku lepim ogledala razbijena Klinke cesto su naivne vole sumnjive likove Pa gledam klinke sa sesn’est imaju tikove Tako mlade zalutaju, hemijom stvarnost stvaraju A ja k’o proklet na gradske voznje u tramvaju Ulice grme moji psi kada zalaju Lajem sa njima dok oni bezbrizni spavaju Nogu pred nogu, bogu sam blizi santin Znam da ne mogu unazad vreme da vratim...!!
Ove ulice ne pustaju me, a srce slomljeno je.... Moje srce je slomljeno.... Moje srce je slomljeno....
Ljubav k’o uvele ruze koje su tuzne Jer samo su htele da traju jos malo duze Ko stara lutka, sama kad deca odu Sto sanja da bude dete, zaboravljena na podu A zna da deca rastu, pa posle igracke bace Pa kaplju suze niz male plasticne face Mi smo ko stenad, vole nas dok smo mali Sad smo porasli pa stara paznja nam fali Te tople reci u gradskoj hladnoci zamrle U svetu velikih sto plase se da te zagrle Kada zagrmi da te po kosi pomaze A oni odlaze, pa nam suze smirglaju obraze I ja sam bio igracka sestri, calu i mami Igrali su se sa mnom u porodicnoj galami A sad smo sami ulice dok nas dele Tu gde tiho umiru lutke sto samo su ljubav htele...!!!
Ove ulice ne pustaju me, a srce slomljeno je.... Moje srce je slomljeno.... Moje srce je slomljeno....
Ove ulice ne pustaju me, a srce slomljeno je.... Moje srce je slomljeno.... Moje srce je slomljeno....
|