(Ej, probudi se!) Ko si ti (Ja sam ti. Zovem se Danijel i dolazim iz proslosti. Ej, probudi se!) Ma pusti me, spavam. (Ej, danas ti izlazi disk i postaces slavan. Ljudi sanjaju o tome, sta ti je Pogledaj oko sebe, sve te ispisane hartije, Te pesme si ti, sve ono sto si prosao.) Pusti me, spavam! Vrati se odakle si i dosao! (Ej, ali ovo nisi ti, ti si gradski Petar Pan, Ti si zabavan, nekad bio si nasmejan, Sta ti se desilo Gde su nestali oni snovi) Idi! Ja nisam ti! Sad sam stariji, novi, Umoran od tuge, bolnog zivota i rana. Daleko od osmeha, svojih kola i stana, Mama bez posla, sestra po prodavnicama krade, Secanja kad sam s drustvom pusio travu iza zgrade, Secanja bole me, lome me kad placem u pratnji sene, Ovo nisam ja, vec ono sto je ostalo od mene. (Slusaj me, molim te, bar minut-dva.) Rek'o sam ti idi! Shvati, ti nisi ja. (Ej, Danijele, Deni, Deniro, obracam se tebi... Shvatices ko sam kad nadjes onog decaka u sebi, Sto mastao je po Trgu sa Cvikom, Cigom i Zarom, Igrao basket dok klinci su glumili odrasle sa cigarom.) Ej, idi, zbunjujes me. Stvarnost je hladna, Zivim zarobljen u muzickoj kutiji punoj zgrada. U krivom ogledalu mori me lice puno bora, (Ej, a cale, keva, sestra, brat, Vanja... Sta im ostaje ako puknes sad) Secanje na gradskog MC-ja sto pisao je rime za grad. (Daj, ne lupaj! Probudi se! Idi do kupatila, umij se.) Sto Pa da umiven vidim kako cela porodica muci se (Ne posustaj sad, znaj, proslost mnoge je odnela, Probudi se!) Necu! Uspavanka tek je pocela. (Plasis me.) Pusti me! Zelim da me niko ne gleda. (Seti se dela i figurica „Gospodara svemira".) Secam se, glumili smo drugove, ubijali dosadu, Sad Goca je na Novom Zelandu, Vladica u Beogradu, Mrzim drugove jer je drugarstvo izmisljena rec za klince Pa onda prijatelji, poznanici, svi odlete k'o ptice, Ostanem sam k'o list na asfaltu osusen u praznini. Gledam klovnove sto upiru prstom u mene dok sam na bini. (Ma pusti i njih, snova se plase, pa sanjare mrze, Ti si vitez maste sto od snova pravi meduze, Ti razdvajas mora, ti si osmeh sunca zutog.) Ja sam klosar. (Nisi! Ti si decak u gradu zalutao. Imas flow sa puno rana, u srcu zauvek glavna.) Ja sam Danijel Mitrovic! (Klinac, nisam ja faca slavna...) Spavaj, spavaj dete ti, dok te komsiluk ne probudi
|